• Povratničke tegobe Hrvata (205287)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167754)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96828)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94466)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9876
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Svi Dodikovi kumovi

Svi Dodikovi kumovi

Treba očekivati da Dačić, kojega je izmislio Milošević, na noge osovio Koštunica, a u političku orbitu vinuo Tadić, te Nikolić, kojemu se više (javno) ne trese na šubari cvijeće, budu pravi europejci - promovirajući, sad već, značajno reduciranu Tadićevu maksimu i Kosovo i EU. I tako dolazimo do srpske (ćosićevske) realnosti: Samo Srpska Srbina (pa i premijera i predsjednika) Spašava. Što je, jasno, temelj da se Dodik okumi i sa Nikolićem i sa Dačićem. Kao ono nekad s Tadićem

| Piše: Josip VRIČKO, Oslobođenje

Razumijem, mada se neki, evo, čude što je doglavnicima Zlatka Lagumdžije trebalo nekoliko dana, e da bi žestoko uzvratili na najnovije opservacije (povremenoga) drugara Miće glede perspektive Bosne i Hercegovine. Udario je, dakako, Dodik u neke stare tambure, ali za Lagumdžijine pionire malene i to je bilo preizazovno da pokažu kako su već veliki, pa su pričekali da se Predsjednik vrati sa službenog puta, gdje je, uz ino, spašavao morsku granicu s Italijom. Ili, kazao bi njegov hrvatski drug - Milanović, dva kamena, dva, dakle, sad već mitska škoja. Iako, situacija, usprkos i tomu što je eresovski vožd i ranije znao na BiH bacati drvlje i kamenje, možda i nije, ovoga puta, baš tako bezazlena.

Baš nekako dok se Lagumdžija borio za morsku među s povremeno prijateljskom Hrvatskom, u Beogradu se zaklela nova srbijanska Vlada - uz ostalo i kako će svaki ministar ponaosob biti posvećen očuvanju Kosova i Metohije unutar Republike Srbije. Nakon čega je, poput nastavka ove prisege, odjeknulo Bože pravde. No, pravde, sa srpskog gledišta, teško da će biti, kada je riječ o južnoj pokrajini. Boj na Kosovu je (opet) izgubljen. Slijedom čega je gotovo sigurno kako je Dodikovim aktualnim retoričkim vježbama temelj ona Ćosićeva starostavna da je Republika Srpska jedini srpski ratni uspjeh. Tj. plijen! A i kad bi se dogodilo čudo pa da to zaboravi, tu je savjetnik Nenad Kecmanović da ga na to podsjeti.

Nema - zasad! - RS-a, kao što (još) ima Kosova i Metohije u srpskoj zakletvi, ali predsjednik boljeg dijela BiH može biti zadovoljan promjenama koje su nastupile, a neki srpski analitičari vele i navodno - nastupile u matici zemlji. Istina, predsjednik više nije njegov kum Boris Tadić, nego kum vojvode Šešelja i sam vojvoda Tomislav Nikolić. Ali, zato je Vlada po Dodikovu ukusu.
Uostalom, baš je aktualnom premijeru, dok je još bio mandatar, Ivici Dačiću u banjolučkom kremlju kazao kako RS neće moći prihvatiti Vladu u kojoj bi stolovao Čedomir Jovanović. Dodikova želja je, vidjeli smo prošloga petka, ispunjena, čime je srbijanski premijer stekao sve preduvjete za kumstvo. A budući je u Banjoj Luci, dok mu je ono domaćin gadio Čedu, kazao kako podrška Srbije RS-u ne može više biti samo verbalna, pitanje je dana kada će novo kumstvo biti ozvaničeno.

Pravo je, međutim, pitanje zašto Dodik i Nikolić nisu - kumovi?! Već odavno! Jer, ako eresovski neprikosnovenik nije mogao trpjeti u srbijanskoj Vladi ministra (vjerojatno inozemnih poslova) koji bi po Europi pričao o genocidnom RS-u, zašto onda distanca spram predsjednika Srbije koji po uglednim europskim listovima, govoreći o Srebrenici, citira Dodika i negira genocid. Predsjednik Srbije, istina, ima - ako mu je tamo daleko uopće potreban - alibi u tomu da ne može ići dalje od srpskog parlamenta čijom se rezolucijom srebrenička golgota osuđuje kao ratni zločin. Bespotreban zločin, kazao bi, sredinom lipnja za Nin, predsjednik RS-a.

Nikolićeva je situacija takva da ga praktički gura u Dodikov zagrljaj. Od njega se, osobito nakon nedavnog nastupnog posjeta Bruxellesu, očekuju - hrabri potezi. Pritom se taj četnički vojvoda gura u (pregolemi) šinjel De Gaullea i priziva Generalova odluka da napusti Alžir, tu, inače, nekadašnju francusku prekomorsku koloniju. Šef srbijanske države je, dakako, daleko od takve odluke, ali je, tvrde diplomatski europski kuloari, spreman sjesti za isti stol s predsjednicom Kosova Atifetom Jahjagom. Već u ranu jesen! Nakon čega, ma kako to Nikoliću bilo teško priznati, ništa više neće biti isto. To je ta nova realnost, odnosno eufemizam za priznanje  - drugim sredstvima.
To je, u biti, realnost usred koje Nikoliću ne gine svesrpsko pitanje: Što je ostalo, predsjedniče?! Nema, naime, izgleda, kao što ga savjetuje eresovski vožd, da Nikolić zbog sve učestalih incidenata u južnoj pokrajini digne vojsku, e ne bi li manifestirao snagu države. Realnije je očekivati kako će se prikloniti premijeru Dačiću i njegovoj nakani da se Republici Srpskoj više ne pomaže deklarativno, već - konkretno. Ma što to značilo u kontekstu raspleta kosovske drame, ali i razvoja drame koja je daleko od epiloga - one bosanskohercegovačke.

Zapravo, treba očekivati da Dačić, kojega je izmislio Milošević, na noge (junačke) osovio Koštunica za svojih premijerskih dana, a u političku orbitu vinuo (neoprezni) Tadić, te Nikolić, kojemu se više (javno) ne trese na šubari cvijeće, budu pravi europejci - promovirajući, sad već, značajno reduciranu Tadićevu maksimu i Kosovo i EU.

I tako dolazimo do srpske (ćosićevske) realnosti: Samo Srpska Srbina (pa i premijera i predsjednika) Spašava, što je, jasno, temelj da se Dodik okumi i sa Nikolićem i sa Dačićem. Kao ono nekad s Tadićem.

| Oslobođenje | HB.org |