Poznato je da hrvatski katolici, općenito govoreći, pripadaju u grupu odanijih naroda i vjernijih katolika prema Svetoj Stolici i prema svim Petrovim nasljednicima bez izuzetka. Stoga bi bilo za očekivati da je pitanje odnosa Svete Stolice i Hrvata često proučavano.
Dok se Hrvatska pravno, diplomatski i politički borila za puštanje iz zatvora i povratak u Hrvatsku svoga državljanina Veljka Marića, bosansko-bošnjačko pravosuđe (kvazipolitička elita) je radila na fabriciraju još mnogih „Marića“. Veljko Marić se vratio iz Beograda u Hrvatsku, a čini se da će Sarajevo ostati bez planiranih „Marića“.
Šarčevićeve ničim izazvane diskvalifikacije mojega rada i stavova izraz su neznanja o tomu što se doista zbiva u Mostaru i Hercegovini, uključujući i na Studiju politologije na Filozofskom fakultetu Sve-Mo. Taj studij u dosluhu je s europskim politološkim i eurološkim narativama i teorijama uvažavanja svih identiteta i nenasilnog upravljanja razlikama. Tim putom se, dakako, politologija i oslobađa debelih naslaga ratnih narativa i opozitna je prema svim nacionalističkim politikama, uključivo hrvatskim. Unatoč tomu se iz akademskog i političkog Sarajeva i dalje upire prstom u pravcu Mostara, i sve se promatra kroz ratnu dioptriju i s velikim podcjenjivanjem, što je i više od bezobrazluka.
Tekst sarajevske čitateljice, naišao je na opće odobravanje patriotske Kotline, koja u svojoj samodovoljnosti ne vidi da se na taj način država ruši a ne jača, koja ne vidi da takvim istupima remeti napredak ove zemlje, ka nekakvim europskim standardima, zemlje koja uz malo dobre volje već sutra može biti balkanska Švicarska.
Velikim uspjehom hrvatske politike u BiH smatra se povratak Hrvatskog telekoma iz Mostara pod nadzor nakon što je desetljeće i pol njime praktično ravnalo političko Sarajevo. Zapravo je nevjerojatno koje su se sve političke opcije kod Bošnjaka trudile zadržati ruke ugurane u džep ove kompanije, počevši od SDP-a, kasnije SDA, pa onda Stranke za BiH, pa do silnih probisvijeta čija je agenda bila još dodatno degradirati poziciju Hrvata u BiH.
Medijski je konstruirana otprilike sljedeća priča: Hrvatski maturanti su u Mostaru obilježavali zadnji dan nastave navodno se tukući s građanima iz istočnog Mostara i policijom, neki su navodno završili u bolnici, specijalci navodno na ulicama brane navodno goloruki narod iz istočnog dijela grada od navodno podivljalih hrvatskih maturana. Naravno, uz sve to, navodno su pjevali ustaške pjesme, a navodno su nosili i ustaška obilježja. Navodno je pričinjena i neka materijalna šteta.
Prebacujući odgovornost na DF i HDZ, premijer je abolirao sebe i svoju stranku ( SDA) odgovornosti za krizu federalne izvršne vlasti. No, pogleda li se Poslovnik o radu, vidjet će se kako premijerove ruke nisu bile vezane, kako je on to pokušao predstaviti javnosti, a ako jesu, sam si ih je svezao.
Nadmudrivanje, političko nadbijanje i potpuno odbijanje suočavanja s realitetom političkog i društvenog života u BiH, obilježja su politike utjelovljene u stranci DF, te njenim jastrebovima Emiru Suljagiću i Reufu Bajroviću. Iako se i prije sklapanja koalicije s DF-om znalo da su oni potencijalni izvor problema, iznenađuje da SDA pristaje sudjelovati u provođenju politike koja suštinski negira politička prava bh. Hrvatima.
Bez obzira za koju soluciju se odlučili HDZ BiH i SDA, izvjesno je kako će plan mlađanog politologa Reufa Bajrovića o imenovanju njemu bliskih kadrova, ili reizboru postojećih pod uvjetom iskazivanja lojalnosti njemu i DF-u u upravljačkim strukturama čak 27 tvrtki, uključujući i Elektroprivredu HZ HB, koje se nalaze u resoru federalnog ministarstva energetike, industrije i rudarstva, kojim rukovodi DF-ov ideolog- propasti ili ostati tek njegov pusti san.
Rezolucija o BiH, koju je nedavno usvojio Europski parlament, svojim sadržajem šalje poruku da se Europa budi iz diplomatske ali i geopolitičke uspavanosti u vezi stanja na Balkanu. Tekst Rezolucije prožet je, po mojem shvaćanju, trima ključnim neuralgičnim točkama s kojima se suočava BiH, a to su: neravnopravnost Hrvata, geopolitičke ambicije Rusije i bujanje (geo)političkog islama.
Očekivati iskrenu borbu protiv terorizma u zemlji u kojoj zastupnik u Parlamentu Šemsudin Mehmedović traži raspravu na temu puštanja na slobodu Abu Hamze, glavnog logističara odreda El Mujahid i jednog od financijera prvih vehabijskih zajednica u BiH, kojeg se pored toga dovodi u vezu sa ponajvećim svjetskim teroristima? Očekivati iskrenu borbu protiv terorizma u državi u kojoj informativnim medijima dominiraju teme poput „dvije škole pod jednim krovom" a vijest o ravnatelju jedne mostarske osnovne škola koji se fotografira sa strojnicama, dugim cijevima i učenike podučava tko su neprijatelji, a tko prijatelji Bosne ne bude niti spomenuta?
Zanimljiva je ta Bosna i Hercegovina. Ovih dana se vodi kampanja protiv uporabe grba Kantona 10, kako ga nazivaju atentatori na heraldičku slobodu izražavanja, a također se diskriminira i grb mog Posušja zbog simbola hrvatskog naroda i crkve koja je simbol ovog divnog grada (čitaj: općine). Bosanskohercegovačka politička elita sustavno degradira pravo na nacionalnu pripadnost. Svojevremeno je u bližoj nam prošlosti neustavnim proglašen i grb Banja Luke, gdje se najveća polemika vodi oko pitanja trebaju li na grbu biti dva ojača bika ili ne. E to ja zovem put u budućnost.
Što su nam donijeli sabori HDZ-a BiH, SNSD-a i SBB-a te kako će se odraziti na političku stvarnost u BiH, analizirali su Dražen Pehar, Marko Tokić, Tvrtko Milović i Milan Sitarski.
Priča kako se Hrvatima mora vratiti jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima treba se i pričati i obistiniti u Sarajevu. Deklaracija HNS-a, ma kako uznemiravala brojnije ukućane, nudi rješenje za pravljenje tronošca. Bez njega i najnovija englesko njemačka inicijativa neizmjerno podsjeća na nastavak Churchill-ove politike: što manje brige to bolje. Svako odgađanje onoga što se ne smije i ne može odgađati samo je još jedna prevara Hrvata u nizu..
U kontekstu sve češćih trzavica između autoritarnih režima poput Rusije i Turske s jedne te zapadnih saveznika EU-a i SAD-a s druge strane svjedočimo zanimljivim raspravama koje u ovu igru uključuju i vječni spor oko današnje Bosne i Hercegovine. Kompleksnost tog spora, čini mi se, olako se prepušta raspravama u kojima se najčešće želi nametnuti ‘etiketa nečeg/nekakvog’ drugome. Najosnovnije etiketiranje kad je u pitanju BiH, kojem smo bili svjedoci u Hrvatskoj sve do članstva u EU, etiketa je o ‘hrvatskim nacionalistima’ koji žele uništiti tu BiH.
Kontaktirajte nas