Rješenje za BiH bilo bi vratiti bivše visoke predstavnike, s ovom, naknadnom pameti i dopustiti im da urede BiH u skladu s izjavama koje su davali nakon odlaska iz BiH i napuštanja te pozicije. 'Država bez upravitelja', 'jahač mrtvog konja', 'daytonska luđačka košulja za BiH', 'samo promatranje međunarodne zajednice', tek su dio izjava iz bogatog asortimana bivših, uglavnom, isluženih diplomata koji su upravljali u BiH.
Ne mogu se pohvaliti da imam dovoljno vremena pratiti sve medije, pa onda ni sve televizijske programe, koji obično u večernjim satima obrađuju društvene teme, ali jučer sam prelistao neke programe i naletio na dva “zanimljiva slučaja”.
Osovina SDA/SBB na ovim izborima više se bavila pitanjima kako doskočiti Hrvatima, kako ih zaustaviti u “rušilačkim“ aktivnostima podjele BiH, kako od Stoca napraviti Mostar, jer pobogu, zdrave institucije, pa makar se to radilo i o lokalnoj samoupravi, u kojima Hrvati čine kakav takav politički čimbenik nije u nacionalnom interesu Bošnjaka i to je suprotno interesu BiH u cjelini.
Dok se srpska i bošnjačka politika kontinuirano i tajno pripremaju za novi rasplet, političko vodstvo Hrvata u BiH se ponaša kao naizmjenični vazal Banje Luke i Sarajeva. Hrvatska politička javnost je potpuno neinformirana o zbivanjima u BiH, bez svijesti o njihovoj važnosti za stabilnost i sigurnost Hrvatske. A nisam sigurna da je i hrvatska predsjednica upućena u zamke preranog zazivanja revizije Daytonskog sporazuma.
Dokaz da Hrvatska i danas želi podijeliti Bosnu jeste činjenica da su na imenovanju hrvatske vlade premijer i ministri istakli da im je Bosna prioritet. A to znači podjelu Bosne.
Procesi otvorene unitarizacije ušli su u finalnu fazu 2006. izborom Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH u režiji međunarodne zajednice i Lagumdžijinog SDP-a, što je autohtoni izum"balkanske političke misli", konkretno Slobodana Miloševića koji ga je inaugurirao devedesetih guranjem svog privatnog Albanca Sejde Bajramovića u predsjedništvo pokojne SFRJ.
Uglavnom, Stolac je „geostrateška točka ostavljena u amanet“, glavna postaja na bošnjačkom „putu prema moru“ i izravnoj vezi s (islamskim) svijetom. Izlazak na more postao je opsesija, spominje ga i Ahmet Davutoglu u knjizi „Strategijska dubina“.
Apsurdno je da je narod koji je dobio rat kapitulirao u miru. Ostao je bez institucionalne i teritorijalne zaštite, nema svojih javnih medija... Nema svojih heroja. Ako Hrvati ne žele u BiH kao narod potpuno nestati, moraju promovirati svoje vrijednosti. Obveza je to i RH. Za početak, u BiH od zaborava trebaju otrgnuti bosanske Kate Šoljić i hercegovačke Blage Zadre. Sjećanje na njih bit će ujedno i odavanje zahvalnosti žrtvama.
„Srebrenica je pala, Stolac ne smije pasti!“, „U Stocu se osvaja, u Srebrenici brani država“, „Borba za Stolac se nastavlja“. Nisu ovo naslovi partizanskih filmova, nego samo dio brojnih izjava i naslova kojih su ovih dana puni federalni i ini mediji.
Inicijativa hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da se izmjenama revidiranog Daytonskog sporazuma, osigura institucionalna ravnopravnost Hrvata s druga dva naroda u BiH pokrenuta na najvišoj razini u Bruxellesu, kroz razgovor s prvim čovjekom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom dolazi u pravom trenutku, s obzirom na okolnosti i u BiH, a i u Hrvatskoj.
Ako se uhiti i bude sudilo Miloradu Dodiku zbog provedbe neustavnog referenduma, trebat će kako bi pokazali dosljednost u provedbi svojih odluka, također, uhititi i suditi bivšeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Asdowna zbog provedbe neustavnog Statuta Grada Mostara i nametnute izmjene Izbornog zakona BiH, jer glas Bošnjaka u Mostaru vrijedi četiri puta više nego glas Hrvata. Uz njih dvojicu, trebalo bi suditi i bošnjačkim političarima koji ne žele provesti odluke Ustavnog suda za Mostar.
Nažalost, Hrvatska je dopustila da se u BiH vrše promjene entitetskih ustava i zakona te da se redovito krši državni ustav. Da je Hrvatska nakon potpisivanja sporazuma aktivan akter nitko ne bi znao za ministre Bajrovića i Kaplana, jer ne bi to nikad postali.
Ovakva BiH tone u sumraku unitarizma i separatizma. Što prije tvorci i jamci Daytona shvate da je rješenje ustroja BiH u tri nacionalne zajednice (entiteta), to će se prije ugušiti ideje onih koji u miru planiraju osvojiti ono što nisu osvojili u ratu.
Potpredsjednik još uvijek aktualne Vade Republike Hrvatske Božo Petrov i njegov kolega ministar vanjskih poslova RH Miro Kovač posjetivši tijekom vikenda Stolac doprinijeli su raščišćavanju važnih stvari u javnom prostoru BiH.
Halilović je tu, na žalost, u pravu: uvijek će biti ljudi "voljnih" za rat. Međutim, on to uzima zdravo za gotovo: iz sličnih pitanja logički se podrazumijeva da je prethodni rat većina ljudi jedva dočekala. Istina je drugačija, i ne tako crno-bijela kao što se to želi prikazati i što vrijedi za svaki rat: mehanizam "voljnosti" isključivo se sastoji u dovođenju ljudi pred svršen čin.