Mladi pripadnik bošnjačke (kvazi)elite u Hercegovini Zlatko Humo u petak se vraćao s posla u Sarajevu u Obavještajno sigurnosnoj agenciji (OSA) BiH. Što tamo radi, i kako je tamo zaposlen, nije poznato – no naslućuje se kako ga je u agenciju zaposlio otac Esad.
Vodi se žestoka kampanja u medijima za i protiv: iznose se argumenti i protuargumenti je li eksplozija u tunelu Salakovac, sjeverno od Mostara, bila napad, atentat, teroristički čin na zapovjednika Zajedničkoga stožera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ili nestašluk, neslana šala, proslava nečega.
Epilog parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj bio je poznat već u izbornoj noći: HDZ nije pobijedio, SDP je izgubio, a Most neovisnih zastupnika lansiran je visoko u političku orbitu.
Pater Ike Mandurić, isusovac iz Palmotićeve ulice u Zagrebu, krajem svibnja ove godine napravio je herojski čin kad je stao na vrata crkve sv. Marka i time spriječio krvoproliće između policije i branitelja prosvjednika koji su iz Savske ulice došli na Markov trg u Zagrebu. Povodom predstojećih izbora na svome facebook profilu objavio je status „IZBORI – kome dati svoj glas“. Što je sve napisao i koga je prozvao pročitajte u nastavku…
Don Vinko Puljić, voditelj Hrvatske katoličke misije Siegen (Njemačka) na svom je Facebooku objavio svoje razmišljanje uoči predstojećih izbora. Prenosimo ga u cijelosti.
Iako je Bosna i Hercegovina glavni neprijatelj gotovo svim svojim stanovnicima, posebno Hrvatima, čak dvije trećine njih je doživljava svojom domovinom.
Upozorenje je ovo i Hrvatima u BiH, bez obzira na ishod izbora, da se u nedjelju ne trebaju ni veseliti ni tugovati. Bit će kako nam Bog dadne, jer predstavnici koje izaberemo neće ništa promijeniti kao što, od međunarodne zajednice već godinama, nisu uspjeli ni oni koje izaberemo u BiH. A iz Hrvatske će ponovno stići optužbe kako im mi iz BiH biramo vlast, a osam godina nismo ni u zemlji u kojoj živimo uspijevali izabrati svog hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Saborski zastupnici iz 11. izborne jedinice su sinonim za nerad, neaktivnost i političko raskusuravanje između „crvenih“ i „plavih“. Biti saborski zastupnik „dijaspore“ više je stvar prestiža, nego aktivnog djelovanja. Tako bilo, a tako će vjerojatno i ostati.
Odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini gadna je tema, isto kao i ekonomske reforme. U toj zemlji pola milijuna Hrvata čini oko 15 posto stanovništva i predstavlja najmanji konstitutivni narod u zemlji. Ali, po mnogo čemu, taj narod je najveći trn u oku domaćim političarima u Hrvatskoj, značajnom broju bošnjačke i srpske elite u BiH te tzv. nevladinim institutima.
Nisu ljudi zviždali su jer ne znaju šta će od sebe. Nisu zviždali niti zato što mrze Bosnu i Hercegovinu, a osobito ne zato što mrze Hercegovinu. Ili Vi mislite drukčije?
Rijetkost je da u sarajevskim medijima izađe priča o povratnicima Hrvatima. Kada i izađe, puna je mana i promašaja.
Na kraju, kako sam već pisao prije tri ili četiri godine: Naši čelnici su naučeni tražiti mišljenje po Zagrebu, a primati ga u Sarajevu, a dok god ga tražimo u Zagrebu, a primamo u Sarajevu, nema tu politike.
Inače, čudan je odnos američke vanjske politike prema izborima na drugim kontinentima. Dok im je nefer da Lukašenko predstavlja Bjeloruse, čijih je 83,5% glasova dobio uz visoki odziv, cool je bilo da Željko Komšić, uz blagoslov najdraže ambasade, predstavlja Hrvate, čijih je glasova teoretski mogao dobiti maksimalno 2%, u praksi sigurno još i manje.
Najčitaniji bošnjački dnevni list, sarajevski Dnevni avaz kroz komentar glavnog urednika Faruka Vele oštro je kritizirao ponašanje lidera Demokratske fronte Željka Komšića, nazivajući Komšića “bošnjačkim trojanskim konjem”.
Što se pak tiče novinara i medija koji izvještaje počinju rečenicom „Unatoč najavama HDZ BiH i Dragana Čovića….“, neće biti iznenađenje ako uskoro takvi i izvještaj o ratu u Siriji, ili izbjegličkoj krizi počnu tom rečenicom: „Unatoč najavama Dragana Čovića i HDZ BiH,.. rusko je zrakoplovstvo noćas bombardiralo položaje…“
Kontaktirajte nas