Ne sumnjamo kako su “sarajevski unitaristi i “dobri pastiri” uvjereni da će im molba biti uslišana. Jer oni su predestinirani za konačnu ocjenu što je dobro, što je lijepo, tko je podoban, a tko je fukara, tko je ustaša, a tko je četnik. Oni imaju monopol na istinu o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Drugi nemaju pravo ni misliti ni govoriti, niti pisati. I zato su bili dobro nagrađivani.
Klebsiella pneumoniae! Pojam koji ćemo vjerojatno dugo pamtiti svi mi, osobito roditelji troje djece koja su umrla zbog bakterije koja nosi ovaj naziv. Tihi ubojica predstavlja jednu od najopasnijih bolničkih infekcija, a ni mostarska bolnica nije ostala pošteđena.
Hrvatski politički predstavnici u vlasti su se i nakon ovih izbora ponovno dokazali kao zadnje naivčine čija se šutljivost i pokornost može kupiti sa nekoliko pozicija u vlasti. Danas kada se događa pravi cirkus u vlasti u Federaciji, mora se podsjetiti na poteze koje su, unatoč upozorenjima, hrvatski politički predstavnici naivno uradili u cilju dobivanja tih pozicija, da bi danas žalili zbog toga.
Idealan scenarij za DF bi bio izbijanje nereda, možda na jesen, nakon što u međuvremenu krenu kasniti mirovine i plaće u državnoj upravi. DF želi radikalizaciju, žele da ulica nasilno mijenja temeljne postavke društva u BiH, žele se u konačnici obračunati s pojmom konstitutivnosti.
Godinama već jedan dokument nastao sredinom petnaestoga stoljeća izaziva žestoke prijepore unutar bosanskohercegovačke javnosti. To se dogodilo i za prošlotjednoga posjeta pape Franje Sarajevu kada je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u pozdravnom govoru papi izjavio kako bosanskohercegovački muslimani žele posebno graditi odnose s katolicima "u duhu Ahdname sultana Mehmeda el Fatiha".
U sjeni posjeta pape Franje prošlog se tjedna u Federaciji BiH raspala vlast. Nakon zadnjih izbora održanih lani u listopadu optimisti su govorili da će vlast do kraja biti formirana do Božića. Napola u šali pisao sam tada i izjavljivao da će biti dobro ako se formira do Bajrama, tj. do sljedećeg ljeta. Ljeto je pred vratima, a izgleda da je Federacija ostala bez vlasti.
Ispravno je rekao da je Sarajevo “grad koji je mnogo propatio u krvavim sukobima u prošlome stoljeću”, ali otkud mu to da je “ponovno postao mjesto dijaloga i mirnoga suživota”, i to samo dan nakon što se raspala vlast u Federaciji BiH. Grad je nakon rata izgubio golemu većinu nebošnjačkog stanovništva i danas je jedna od etnički i vjerski najhomogenijih europskih metropola. Floskula je reći za Sarajevo da je “europski Jeruzalem”. Jeruzalem je, za razliku od današnjeg Sarajeva, multietnički grad, u kojem Židovi čine većinu, ali u njemu živi i 35% Palestinaca, dok su nebošnjaci u Sarajevu svedeni na nekoliko postotaka.
Dok se Hrvatska pravno, diplomatski i politički borila za puštanje iz zatvora i povratak u Hrvatsku svoga državljanina Veljka Marića, bosansko-bošnjačko pravosuđe (kvazipolitička elita) je radila na fabriciraju još mnogih „Marića“. Veljko Marić se vratio iz Beograda u Hrvatsku, a čini se da će Sarajevo ostati bez planiranih „Marića“.
Šarčevićeve ničim izazvane diskvalifikacije mojega rada i stavova izraz su neznanja o tomu što se doista zbiva u Mostaru i Hercegovini, uključujući i na Studiju politologije na Filozofskom fakultetu Sve-Mo. Taj studij u dosluhu je s europskim politološkim i eurološkim narativama i teorijama uvažavanja svih identiteta i nenasilnog upravljanja razlikama. Tim putom se, dakako, politologija i oslobađa debelih naslaga ratnih narativa i opozitna je prema svim nacionalističkim politikama, uključivo hrvatskim. Unatoč tomu se iz akademskog i političkog Sarajeva i dalje upire prstom u pravcu Mostara, i sve se promatra kroz ratnu dioptriju i s velikim podcjenjivanjem, što je i više od bezobrazluka.
Tekst sarajevske čitateljice, naišao je na opće odobravanje patriotske Kotline, koja u svojoj samodovoljnosti ne vidi da se na taj način država ruši a ne jača, koja ne vidi da takvim istupima remeti napredak ove zemlje, ka nekakvim europskim standardima, zemlje koja uz malo dobre volje već sutra može biti balkanska Švicarska.
Velikim uspjehom hrvatske politike u BiH smatra se povratak Hrvatskog telekoma iz Mostara pod nadzor nakon što je desetljeće i pol njime praktično ravnalo političko Sarajevo. Zapravo je nevjerojatno koje su se sve političke opcije kod Bošnjaka trudile zadržati ruke ugurane u džep ove kompanije, počevši od SDP-a, kasnije SDA, pa onda Stranke za BiH, pa do silnih probisvijeta čija je agenda bila još dodatno degradirati poziciju Hrvata u BiH.
Medijski je konstruirana otprilike sljedeća priča: Hrvatski maturanti su u Mostaru obilježavali zadnji dan nastave navodno se tukući s građanima iz istočnog Mostara i policijom, neki su navodno završili u bolnici, specijalci navodno na ulicama brane navodno goloruki narod iz istočnog dijela grada od navodno podivljalih hrvatskih maturana. Naravno, uz sve to, navodno su pjevali ustaške pjesme, a navodno su nosili i ustaška obilježja. Navodno je pričinjena i neka materijalna šteta.
Prebacujući odgovornost na DF i HDZ, premijer je abolirao sebe i svoju stranku ( SDA) odgovornosti za krizu federalne izvršne vlasti. No, pogleda li se Poslovnik o radu, vidjet će se kako premijerove ruke nisu bile vezane, kako je on to pokušao predstaviti javnosti, a ako jesu, sam si ih je svezao.
Nadmudrivanje, političko nadbijanje i potpuno odbijanje suočavanja s realitetom političkog i društvenog života u BiH, obilježja su politike utjelovljene u stranci DF, te njenim jastrebovima Emiru Suljagiću i Reufu Bajroviću. Iako se i prije sklapanja koalicije s DF-om znalo da su oni potencijalni izvor problema, iznenađuje da SDA pristaje sudjelovati u provođenju politike koja suštinski negira politička prava bh. Hrvatima.
Bez obzira za koju soluciju se odlučili HDZ BiH i SDA, izvjesno je kako će plan mlađanog politologa Reufa Bajrovića o imenovanju njemu bliskih kadrova, ili reizboru postojećih pod uvjetom iskazivanja lojalnosti njemu i DF-u u upravljačkim strukturama čak 27 tvrtki, uključujući i Elektroprivredu HZ HB, koje se nalaze u resoru federalnog ministarstva energetike, industrije i rudarstva, kojim rukovodi DF-ov ideolog- propasti ili ostati tek njegov pusti san.