Jaksa Kusan (1900 Cevljanovici kod Sarajeva - 1980 Zagreb) bio je izmedju dva rata jedan od osnivaca i prvi tajnik Grupe sarajevskih knjizevnika, koja je udarila temelje suvremenoj bosansko-hercegovackoj knjizevnosti i u kojoj su bili: Ivo Andric, Hasan Kikic, Isak Samokovlija, Jovan Krsic, Hamza Humo, Hamid Dizdar i drugi.
Iz Harambasiceva kruga mladih pravaskih pjesnika izrastao je vodeci pjesnik hrvatskog realizma, najmarkantnija pojava u hrvatskom pjesnistvu XIX. stoljeca: Silvije Strahimir Kranjcevic (1865 Senj-1908 Sarajevo).
Ivo Kozarčanin (Dubica 1911.-Zagreb 1941.) pjesnik, prozaik, književni kritičar. Ubrzo nakon rođenja seli u mađarsko mjesto Oreglak, gdje je njegov otac službovao kao željezničar. Nakon sloma Austro-Ugarske obitelj se vraća u Hrvatsku Dubicu u kojoj polazi pučku, a potom i trgovačku školu.
Mirko Kovač, roden je 26. prosinca 1938. (Petrovici, kod Bilece). Studirao na Akademiji za kazaliste.
film i televiziju, odjel dramaturgije, u Beogradu.
Veselko Koroman (Radisici kod Ljubuskog 1934.- ) visestrana je pojava u suvremenoj hrvatskoj knjizevnosti: pjesnik, kritik, romanopisac, esejist, povijesnik i antologicar. Nakon pucke i srednje skole u Ljubuskom i Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomira knjizevnost i filozofiju. Uz clanstvo u bivsem Udruzenju knjizevnika BH, dopisni je clan HAZU, clan Hrvatskog PEN-centra, te Drustva hrvatskih knjizevnika u Zagrebu kao i DHK Herceg Bosne u Mostaru.
U emigraciji se javio i s desetak knjiga afirmirao Lucijan Kordic (1914 Grljevci kod Ljubuskog -1993 Siroki Brijeg), pjesnik sirokog i tematskog i jezicno-izrazajnog i stilskog raspona. Od svih pjesnika u emigrantskom dijelu on je najblizi krugovasima. Ungarettijev djak za vrijeme studija u Rimu, ponio je i u svom pjesnickom izrazu blagotvorni utjecaj profesora, pa je zaista jedan od rijetkih hrvatskih pjesnika izvan domovine koji nije bio tradicionalist. Njegovo pjesnistvo ima svoju lirsku, hermeticnu, i epsku, govornu dionicu.
Bartol Kašić (Bartholomaeus Cassius; Bartolomeo Cassio; kadšto potpisivan i s Bogdančić i/ili s dodatkom Pažanin; Pag, 15. VIII. 1575-Rim, 28. XII. 1650) Ostao rano bez oca pa je o njemu skrbio ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojega je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od 1590.
Roden u Bijelom Polju (Sandzak), Nusret Idrizovic (1930) usao je u hrvatsku knjizevnost kao romanopisac i esejist specificne tematike i osebujna izraza. Od 1955. do 1970. napisao je nekoliko knjiga pjesama i dva romana, ali je tek romanom Ikona bez Boga (1970) slikovito pricanje stegnuo u guste ali citke recenice, s tragom orijentalne mastovitosti i opojnim sokom istocnjacke mistike, sto daje iznimnu svjezinu temi stradalnistva aktualiziranoj u stvarnosti komunistickog drustva.
Fadil Hadzic (1922 Bileca) je od Dosadne komedije (1952) do danas napisao pedesetak komedija, satira i vodvilja, igranih na nasim pozornicama, koje su samo manjim dijelom tiskane, pa je zacijelo najplodniji i najizvodeniji hrvatski pisac XX. stoljeca.
Rodio se 16. svibnja 1940. u Stocu, u Hercegovini. Nakon pucke skole u rodnom mjestu i gimnazije u Zagrebu, upisao se na Zagrebacko sveuciliste.
Tu je doktorirao iz veterinarske medicine 1962, magistrirao biologiju 1965, te doktorirao iz medicine 1968. Kao znanstvenik bavio se istrazivanjima u biologiji, fiziologiji i toksikologiji, te fiziologiji i patologiji kostiju u Zavodu "Rudjer Boskovic" i Zavodu za medicinska istrazivanja u Hrvatskoj.
Dizdar, Mak (Mehmedalija), pjesnik (1917 Stolac - 1971 Sarajevo). Osnovnu skolu zavrsio je u Stocu, potom odlazi u Sarajevo gdje 1936. stjece gimnazijsku maturu te prvom zbirkom (Vidovpoljska noc) ulazi u javni zivot. Njegov je stariji brat Hamid, pripadnik knjizevnoga narastaja profiliranoga zbornikom buntovnih stihova Knjiga drugova (1929) tada urednik sarajevskih novina i casopisa Gajret, za koje i D. pocinje pisati.
Matija Divković (Jelaške kod Vareša 1563.- Olovo 1631.) ima povijesnu zaslugu kao utemeljitelj hrvatske književnosti u Bosni (naravno, govorimo o književnosti u modernom značenju riječi- većina je spomenika srednjovjekovne pismenosti nastalih u i oko stare Bosne i Huma, poput Grškovićevoga apostola, Hrvojevoga misala, Hvalovog zbornika ili Mletačke apokalipse također dijelom hrvatske pisane baštine, no, ne i književnosti u užem smislu).
U rodnom mjestu pohadjao je mekteb i osnovnu skolu. Poslije oceve smrti majka mu se preudala u Tesanj, gdje Cazim uci brijacki zanat kod ocuha i pohadja tesanjsku medresu. Bio je daravit ucenik i vec u medresi dobro naucio arapski, turski i perzijski jezik. Kad je trebao biti regrutiran (1898), bjezi u Tursku.
Enver Colakovic (1913 Budimpesta - 1976 Zagreb)
je studirao matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpesti, a povijest u Zagrebu. Pisati je poceo kao djecak,
i to na dva jezika: hrvatskom i madjarskom.
Safvet - beg Basagic (1870 Nevesinje-1934 Sarajevo), koji rabi i pseudonim Mirza Safvet, profesor arapskog jezika u sarajevskoj gimnaziji, kretao se takodjer u Kranjcevicevu drustvu, a bavio se i politikom. U dva navrata bio je predsjednik i u dva navrata potpredsjednik bosanskohercegovackog Sabora.
Kontaktirajte nas