Nikada gora medijska kampanja otkako postoji ova nakaradna država nije provedena kao u srijedu, dan prije, protiv djeteta, koje niti može na glasovanje, ni kupiti cigarete po novom zakonu, nit' kupiti alkohol. Ante iz Mostara, "bosansko- hercegovački simbol mržnje, rasizma, ksenofobije..." prema drugom i drugačijem, kako su to predstavili pojedini mediji, a nije ih bilo malo, dapače velika većina, ispao je žrtva medija koji su sasvim pogrešno interpretirali izjavu jednog srednjoškolca.
Zahtjevom “koliko glasova na izborima toliko udjela u vlasti”, Demokratska fronta Željka Komšića pokušava nametnuti građanski koncept pri formiranju vlasti u entitetu koji je Washingtonskim i Daytonskim sporazumom i Ustavom definiran kao hrvatsko-bošnjačka konsocijacija.
U nedjelju je većina Hrvata iz BiH ostala zakovana na sjedalima na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kao što su je samo mjeseca dana ranije na biralištima gotovo jednoglasno podržali. I nisu dolazili glasači da zakrče birališta u Mostaru radi Vasinih autobusa, kako je dio naših medija to sve htio prikazati, nego su vjerovali da nakon dva Mesićeva mandata i jednog Josipovićevog, na Pantovčaku (ili pak negdje drugdje) mogu dočekati novog, mlađeg 'Tuđmana' koji će bolje razumjeti njihove probleme.
Da lideri lažnih ljevičara, kvazi soc-demokrata, a zapravo skrivenih bošnjačkih nacionalista, nemaju kičmu, postalo je jasno 2010. godine kada je ex-SDP spasio Bakira Izetbegovića i SDA od sigurne opozicije, te samim tim i od političke propasti. Tada su već tzv. ljevičari dokazali da je vlast jedina priznata ideologija političkog Sarajeva, za koju se stranke i pojedinci trebaju boriti, ne mareći na sredstva – jer cilj očigledno opravdava sve, piše uz ostalo u blog komentaru glasnogovornik SBB-a Omer Čevra.
Izbor potpredsjednika Federacije do kosti je ogolio neprincipijelnost trenutne hrvatske politike u BiH. Temelji četverogodišnje izgradnje konačnog odgovora na hrvatsko pitanje u BiH stavljeni su na kocku radi gladi za foteljama. Toliko puta se u narodu čuje da je lako gladnoga najesti, teško sitoga. Kontrola upošljavanja i cijelog života na lokalnoj razini očigledno nije dovoljna. Apetit velik, a lokalni menu mali, pa se odlučilo pristati na sve samo kako bi se osiguralo sudjelovanje na vlasti na federalnoj razini, gdje i jeste najveći novac.
Nakon proguglanih desetaka stranica koje donose vijest o ovom odlikovanju, odlikovanje Ganića ostaje misterija. U svakom odlikovanju koje je Josipović danas dodijelio drugim pojedincima stoji pojašnjenje da se to dijeli zbog tog i tog. No u slučaju Ganića ne stoji nikakvo pojašnjenje. Odlikovan Ganić i šlus.
Parlament Federacije je dvodomni; DF raspolaze sa 19 zastupnika, HDZ raspolaze sa 25 zastupnika + kontrolnim paketom
I dok je, primjerice, u Grčkoj premijer izabran i vladajuća koalicija dogovorena za manje od 24 sata od zatvaranja birališta, proces uspostave vlasti u BiH zna potrajati i i godinu i pol. Toliko je, naime, proteklo vremena nakon izbora održanih 2010. dok nije formirano Vijeća ministara- svojevrsna savezna vlada BiH, dok izbor svih županijskih vlada nije završen ni u tom roku.
Seizovićeva knjiga sadrži, zapravo, jednu jedinu ideju: autoru se ne dopada koncept „konstitutivnih naroda“, smatra ga štetnim za Bosnu i Hercegovinu; kao neko alternativno rješenje, on nudi koncept „bosansko-hercegovačkog identiteta“ koji bi trebao biti spasonosan za Bosnu i Hercegovinu. Nešto specifičnije govoreći, čini se da Seizović koncept „konstitutivnih naroda“ smatra inherentno diskriminatornim, posebice u odnosu na takozvane „ostale“; ali, detaljniji argument od ovoga ovdje prezentiranoga mi u Seizovićevoj knjizi zapravo ne pronalazimo.
Recimo Praljak. Ta gromada od čovjeka, u Americi bi bio filmska ikona. U Hrvata će biti materijal za šprdanje. Najviše samim Hrvatima. Ako napišete za Praljka da je za vas gromada, junačina, heroj, iziskujete pljusku svih medija u Hrvata. I da vas prozovu fašistom. Ako pak u Americi njihovog Praljka nazoveš ubojicom, iziskuješ prijezir cijele meričke nacije. Al jebe se Hrvate za Praljka. Oni su u kinima. Gledaju meričkog snajperistu..
Papa koji se brine za narode koji su žrtve narušenih međureligijskih i međunacionalnih odnosa dolazi u Srajevo. Milan Sitarski, analitičar IDPI-ja piše, analizira papinu posjetu BiH.
Tri naroda žele bez ometanja biti u stanju izabrati svoje predstvanike. Bh. Hrvati svojim susjedima Bošnjacima i Srbima ne žele birati predstavnike, ali isto tako su siti nametanja vlastitih predstavnika. Siti su kojekakvih Zubaka, Lijanovića, Jurišića, umalo i Raguža. No, siti su i vjekovanja HDZ-a BiH, za koji su prisiljeni glasovati jer su ih susjedi Bošnjaci stjerali u kut iz kojeg ne vide drugog izlaza. Nakon osam godina Željka Komšića, i četiri platformaša, ni Borjana Krišto ne zvuči toliko užasno.
U sjeni potrage za kandidatima iz reda srpskog naroda, na sjednici Doma naroda FBiH 30. siječnja usvojene su izmjene i dopune Zakona o proračunima koji se izravno tiču grada Mostara. Unatoč brojnim zahtjevima upućenim HNS-u i zastupnicima u parlamentima, o ovim izmjenama se u javnosti nije raspravljalo. Razlog? Ove izmjene će zacementirati Mostar kao grad slučaj. Prijedlog izmjena je išao u proceduru na zahtjev HDZ-a BiH, SDA i DF-a. Sadržaj prijedloga je identičan onome iz 2014. godine kojeg je tada na zahtjev OHR-a predlagala Stranka za BiH.
Više od godinu dana je trebalo da nam u BiH stigne Ambasadorica SAD-a Maureen Cormack, kao nasljednica Patricka Moona. Sudeći po njenim prvim izjavama, akteri različiti, scenarij identičan. Patrick Moon je bio još jedan u nizu inozemnih diplomata koji su došli iz ničega u BiH i otišli u ništa iz BiH, kontaminirajući svakim svojim istupom i pojavom medijski , politički i društveni prostor tijekom svoga mandata.
Sada se i Hrvati pitaju (nadaju se) hoće li se, nakon što je Mirsad Kebo ispustio “duhove iz godinama hermetički zatvorene boce” i klupko zločina počinjenih nad Hrvatima središnje Bosne, u ratu i poraću, početi odmotavati. Zločini su brojni, strašni, a ovaj put ćemo tek navesti neke od njih, radi podsjećanja, jer smo u više navrata o njima detaljno pisali: strijeljanje 37 zarobljenih pripadnika HVO-a i hrvatskih civila u Maljinama, strašni zločini u Čuklama, Brajkovićima (8. i 9. lipnja 1993.), ritualna klanja u Orašcu i Čuklama, zločini u Zenici, u selima Šušanj, Bilivode, Čajdraš, u logorima u gradu, u stanovima…, zločini u Križanćevu Selu, Buhinim Kućama, Zabilju, u općini Vitez…! Što je s progonom više od 60 tisuća Hrvata s područja Zenice, Travnika, Bugojna, Novog Travnika, i 20 tisuća njihovih opljačkanih i uništenih domova. Što je sa zločinima u Bugojnu?
Kontaktirajte nas